Strategije mršavljenja i dodaci prehrani za mršavljenje

Težnja za vitkijim i skladnim oblikom tijela postojala je od pamtivijeka, iako su se kroz povijesna razdoblja mijenjali i ideali oblika tijela. Pritom je sam proces mršavljenja postao svojevrstan fenomen koji ulazi u mnoge segmente ljudskog djelovanja, te je predmet socioloških, psiholoških, ali prije svega – medicinskih istraživanja. Dok se nekada smatralo da je biti vitak, mršav ili pak prekomjerne tjelesne težine, pitanje osobnih preferencija, u suvremeno je doba pitanje preuhranjenosti ujedno i pitanje održivosti javnozdravstvenih sustava. Naime, debljina je sa svojim posljedicama vrlo značajan javnozdravstveni epidemiološki problem koji značajno opterećuje državne proračune za zdravstvo. Prema projekciji trendova porasta debljine u posljednjih dvadesetak godina, smatra se da će se u SAD-u 2030. godine za liječenje posljedica debljine izdvajati od 48 do 66 milijardi dolara.

U usporedbi sa zdravim osobama, osobe koje boluju od debljine imaju i povećani rizični faktor obolijevanja od ozbiljnih bolesti, mogućih uzročnika smrtnosti:  povišenog krvnog tlaka (hipertenzije), dislipidemije (povišene vrijednosti LDL i snižene vrijednosti HDL kolesterola, te povišene vrijednosti triglicerida), dijabetesa tipa 2, koronarne bolesti srca, bolesti žučnog mjehura, osteoartritisa, apneje u snu i poremećaja disanja. Neki karcinomi poput raka endometrija maternice, kolona crijeva, bubrega, i jetre češći su kod debelih osoba. Uz to je smanjena i kvaliteta života, povećan je rizik obolijevanja od mentalnih bolesti poput kliničke depresije i anksioznosti. Znatno je smanjena tjelesna pokretljivost, što dovodi do začaranog kruga i nemogućnosti smanjenja tjelesne mase što potiče daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja.

Osim debljine pandemijskih razmjera, i prekomjerna tjelesna masa može biti rani rizičan čimbenik narušenog zdravlja. Sveprisutna je to pojava koja se pretežito doživljava s estetskog aspekta, a osobe koje žele smršaviti u stalnoj su potrazi za strategijama mršavljenja koje bi dovele do željenih rezultata.

Stoga je u prevenciji debljine i prekomjerne tjelesne težine imperativ djelovati racionalno – neškodljivo na zdravlje, strategijom koja bi mogla jamčiti održivi uspjeh. Proces mršavljenja je izazovan, no ako se odabere pravilna strategija održive redukcije prekomjerne tjelesne mase, tada taj proces može postati i realno ostvariv.

Počela pravilne redukcije tjelesne mase mogu se dočarati u nekoliko osnovnih ciljeva:

• povećati inzulinsku osjetljivost (smanjiti inzulinsku rezistenciju)
• uspostaviti homeostazu glukoze u krvi
• omogućiti stabilno i postupno povećanje mišićne mase
• omogućiti održivost plana redukcije tjelesne mase
• racionalno regulirati odnos glavnih hranjivih tvari (makronutrijenata)

Dodaci prehrani

Dodaci prehrani vrlo se često koriste u strategiji redukcije tjelesne mase (mršavljenja). Nekada su se pri mršavljenju koristili dodaci temeljeni na empirijskoj primjeni, prema tradicionalnim iskustvima i bez adekvatnih znanstvenih uporišta i dokaza, bez uvida u potencijalni mehanizam djelovanja. U suvremeno doba, u racionalnom pristupu mršavljenju koristimo proizvode s pouzdanim i provjerenim djelatnim sastojcima, a također su poželjne formulacije koje koriste nutraceutike s odobrenim zdravstvenim tvrdnjama. U ovom preglednom članku navodim neke od djelatnih sastojaka koji, temeljeno na dostupnim znanstvenim dokazima, mogu biti korisni pri mršavljenju.

Mnoge postavke o kontroli i povećanju tjelesne mase temelje se na premisi da prekomjeran prehrambeni unos ugljikohidrata rezultira metaboličkom konverzijom ugljikohidrata u lipide. Stoga su strategije prehrane i primjene dodataka prehrani koji reguliraju metabolizam ugljikohidrata potencijalno korisne metode. Naravno, uz prvi preduvjet – ciljanog uravnoteženja cjelokupne prehrane i primjene neškodljivih dodataka prehrani.

Garcinia cambogia

Zanimljivost vezana za garciniju je da je u posljednje vrijeme „uskrsla“ u dodacima prehrani. Naime, baš kao i kitosan, garcinija je prije 10-15 godina bila vrlo česti sastojak dodataka prehrani za mršavljenje, a sada se ponovno počela koristiti u formulacijama proizvoda.

Domovina te biljne vrste je Indonezija, a kora ploda koristi se kao izvor biološki aktivne tvari HCA (hidroksicitratne kiselina). Iako se dugo godina smatralo da su u kori ploda djelatne tvari vinska i citratna (limunska) kiselina, Lewis i Neelakantan su kemijskim i spektroskopskim metodama izolirali HCA kao glavnu organsku kiselinu. Osim HCA, u nekim se studijama navodi i potencijalno djelovanje garcinola kao antioksidansa.

Primarna primjena je podrška redukciji prekomjerne tjelesne mase. HCA je inhibitor ATP citratne lijaze. Taj enzim katalizira izvanmitohondrijsku reakciju cijepanja citrata do oksaloaceta i do molekule acetil-CoA. Stoga, inhibicija tog enzima i biokemijske reakcije koju on katalizira, rezultira smanjenom raspoloživošću acetil-koenzima-A, potrebnog za sintezu masnih kiselina.

 citrat+ATP+CoA → acetil-CoA+ADP+Pi+oksaloacetat

Smatra se da lipogenetski učinak (stvaranje lipida) naročito dolazi do izražaja pri prehrani bogatoj ugljikohidratima. In vivo animalne studije pokazale su da HCA suprimira sintezu masnih kiselina, lipogenezu, unos hrane i inducira smanjenje tjelesne mase, pri čemu HCA može potaknuti glikogenezu, glukoneogenezu  i oksidaciju lipida, te tako pridonijeti da se manje ugljikohidrata koristi za sintezu masnih kiselina.

U jednoj kliničkoj studiji iz 2004. godine korišten je patentirani ekstrakt Garcinije cambogie, a rezultati su pokazali poboljšanje bezmasne tjelesne mase i podršku zdravom sastavu tjelesne mase. Druga klinička, dvostrukoslijepa studija, provedena tijekom 12 tjedana na 46 ispitanika, pokazala je da je primjena 500 mg kalcijeve soli hidroksicitratne kiseline i 25 mg garcinola iz garcinije rezultirala značajno smanjenim sadržajem masnog tkiva i ukupne tjelesne mase, te bolje reguliranim apetitom.

Poboljšivači biološke aktivnosti

Piperin

Termogeneza je proces kojim se metaboličkim procesima u stanicama stvara toplinska energija, a svojstvena je svakom čovjeku kao rezultat prethodne adekvatne probave, posljedične apsorpcije i metabolizma nutrijenata. Taj proces se smatra jednim od ključnih procesa u pozadini uspješne strategije mršavljenja.

Alkaloid piperin iz crnog papra stimulira otpuštanje katekolamina, termogenih hormona čije je djelovanje posredovano spomenutim cAMP-om i tako djeluje na poboljšanje termogenog odgovora. Djeluje i kroz povećanje aktivnosti hormona štitnjače. U in vitro studiji piperin je iskazao potencijal regulacije aktivnosti PPAR-gama gena što znači da bi mogao imati potencijal u primjeni kod dodataka prehrani i funkcionalnih proizvoda za mršavljenje.

Dijabetes tip 2 stanje je inzulinske rezistencije i česta je posljedica neliječene debljine. U in vivo studijama, kombinirana primjena ekstrakta piperina i kurkumina rezultirala je značajno boljim terapijskim potencijalom kurkumina na dijabetes tip 2, nego kada je kurkumin bio primijenjen sam. Čini se da je dobro istražen potencijal primjene piperina pri poboljšavanju djelovanja ostalih bioloških tvari.

CLA (konjugirana linolna kiselina)

CLA je prirodni sastojak hrane koja potječe od preživača, a nastaje uslijed bakterijskih probavnih biohidrogenacijskih procesa. CLA se u nekoliko studija animalnih modela pokazao kao agens koji bi pri dugoročnoj primjeni mogao imati korisno djelovanje u smanjenju akumulacije masnog tkiva, tjelesne mase i povećanju bezmasnog tkiva, a bez primjećenih nuspojava. Iako s različitim rezultatima kliničkih studija, specifičnost rezultata CLA pri mršavljenju je smanjenje masnog tkiva, primarno u opsegu struka (trbušni dio). Tako je u jednoj kliničkoj studiji koja je provođena tijekom šest mjeseci na odraslim ispitanicima, u usporedbi s placebom, suplementacija CLA rezultirala značajnim smanjenjem omjera struk/bokovi (engl. WHR ratio) i povećanim udjelom bezmasne mase.

Biljni ekstrakti za regulaciju homeostaze glukoze

Cimet (Cinnamonum ceylanicum) pokazao se u raznim modelima studija (in vitro, animalnim i studijama na ljudskim ispitanicima) kao agens koji poboljšava varijable inzulinske osjetljivosti, povišene koncentracije glukoze i lipida u krvi, upale, antioksidativne sposobnosti te glikacije proteina. Stoga je zanimljiv i pri uključivanju u strategiju mršavljenja, kroz hranu i dodatke prehrani.

Srebrna svilenica (Gymnema sylvestre) je biljna vrsta iz ajurvedske medicine, koje se u prekliničkim modelima studija pokazala kao potencijalno korisna pri terapiji debljine. Gimnemička kiselina je biološki aktivna tvar  zadužena za njen povoljan antidijabetički učinak, homeostazu glukoze te učinak na uravnoteženje parametara inzulinske rezistencije, što je pokazano i nekim kliničkim studijama.

Zaključak

Strategija mršavljenja podrazumijeva racionalni pristup, u kojem se treba koristiti model prehrane u kojem je naglasak na prehrani bogatom antioksidansima, vlaknima, proteinima i esencijalnim mastima, te na kontroliranom unosu ugljikohidrata. Dodaci prehrani kao pomoć u toj strategiji trebaju biti provjereni u smislu neškodljivosti na zdravlje, s potencijalno korisnim mehanizmom djelovanja, a ne narušavati apsorpciju esencijalnih nutrijenata. Na taj se način mogu ostvariti glavni ciljevi mršavljenja – održivost čitavog procesa s imperativom smanjenja potkožnog i visceralnog masnog tkiva i povećanje bezmasnog tkiva.

Literatura:

Wang CY, McPherson K, Marsh T, Gortmaker S, Brown M. Health and economic burden of the projected obesity trends in the USA and the UK. Lancet. 2011; 378:815-25.

Kaur G, Invally M, Chintamaneni M. Influence ofpiperineandquercetin on antidiabeticpotentialofcurcumin. J ComplementIntegr Med. 2016 Sep 1;13(3):247-255.

Diwan V, Poudyal H, Brown L. Piperineattenuatescardiovascular, liverandmetabolicchangesinhighcarbohydrate, highfat-fedrats. CellBiochemBiophys. 2013;67(2):297-304.

Lewis, Y. S.; Neelakantan, S. (-)-HydroxycitricacidsTheprincipalacidinthefruitsofGarciniacambogia. Phytochemistry1965, 4, 619-625.

Badmaev, V.; Majeed, M. Open field, physiciancontrolled,clinicalevaluationofbotanicalweightloss formula Citrin.Presented at Nutracon; Nutraceuticals, DietarySupplementsandFunctional Foods, Las Vegas, NV, July 11-13, 1995.(157)

Conte, A. A. A non-prescription alternative on weightreductiontherapy. Am. Barariatr. Med. Summer 1993, 17-19.

Thom, E. Hydroxycitrate (HCA) inthetreatmentofobesity. Int.J. Obes. 1996, 20 (Suppl. 4), 48.

Rothacker, D. Q.; Waitman, B. E. Effectivenessof a Garciniacambogiaandnaturalcaffeinecombinationinweightloss: Adouble-blindplacebo-controlled pilot study. Int. J. Obes. 1997,21 (Suppl. 2), 53.

Girola, M.; De Bernardi, M.; Contos, S. Doseeffect on lipidloweringactivityof a dietaryintetrator, (chitosan, Garciniacambogiaextractandchrome). Acta Toxicol. Ther. 1996, 17,25-40.

Ramos, R. R.; Saenz, F. J.; Alarcon, A. ExtractofGarciniacambogiainthecontrolofobesity (inSpanish). InVest. Med.Int. 1996, 22, 97-100.

Park UH, Jeong HS, Jo EY, Park T, Yoon SK, Kim EJ, Jeong JC, Um SJ. Piperine, a componentofblackpepper, inhibitsadipogenesisbyantagonizingPPARγactivityin 3T3-L1 cells. J AgricFoodChem. 2012;60(15):3853-60.

Mądry E, Chudzicka-Strugała I, Grabańska-Martyńska K, Malikowska K, Grebowiec P, Lisowska A, Bogdański P, Walkowiak J. Twelveweeks CLA supplementationdecreasesthe hip circumferenceinoverweightandobesewomen. A double-blind, randomized, placebo-controlledtrial. Acta Sci Pol TechnolAliment. 2016;15(1):107-113.

Chen SC, Lin YH, Huang HP, Hsu WL, Houng JY, Huang CK. Effectofconjugatedlinoleicacidsupplementation on weightlossandbodyfatcompositionin a Chinesepopulation. Nutrition. 2012;28(5):559-65

Gaullier JM, Halse J, Høivik HO, Høye K, Syvertsen C, Nurminiemi M, Hassfeld C, Einerhand A, O’Shea M, Gudmundsen O. Sixmonthssupplementationwithconjugatedlinoleicacidinducesregional-specificfatmassdecreasesinoverweightandobese. Br J Nutr. 2007;97(3):550-60

Qin, B., Panickar, K.S., Anderson, R.A. Cinnamon: Potential Role inthePreventionofInsulinResistance, MetabolicSyndrome, andType 2 Diabetes. J DiabetesSciTechnol. 2010; 4(3): 685–693

Martinez-Abundis, E. etal. Novelnutraceutictherapies for thetreatmentofmetabolicsyndrome. World J Diabetes. 2016; 7(7): 142–152