Demencija se definira kao sindrom koji opisuje progresivno opadanje kognitivnih funkcija i uključuje poremećaje viših živčanih aktivnosti: pamćenja, mišljenja, orijentacije, razumijevanja, računanja, sposobnosti učenja, verbalnog izražavanja, prosuđivanja. Demenciju prati smanjena sposobnost upravljanja emocijama, društvenim ponašanjem i dnevnim aktivnostima.
Kako bolest napreduje, pojedinac postaje sve ograničeniji u svakodnevnim zadacima i postaje manje samostalan. Bolesnici s demencijom obično žive 7-10 godina nakon pojave simptoma. Demencija predstavlja veliki teret kako za njegovatelje tako i za društvo općenito te je stoga jedan od najvećih izazova suvremene medicine. Unatoč tome što je označena kao epidemija ovog stoljeća, iznenađujuće se malo zna o epidemiologiji demencije.
Epidemiologija demencije
Prevalencija demencije veća je u žena nego u muškaraca i eksponencijalno raste s godinama, dostižući vrhunac nakon 60. godine, a najviša u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Prevalencija demencije u bolesnika starijih od 60 godina na globalnoj je razini između 5,6% i 7,6%. U dobi od 65-69 godina 0,8% ljudi ima demenciju, a u 90-ima 28,5%.
Što se tiče demencije, svakih 3,2 sekunde u svijetu se pojavi novi bolesnik s demencijom, odnosno svake godine oboli gotovo 10 milijuna ljudi, najmanje u Europi, gdje je incidencija posljednjih godina čak i malo pala, a s 5 milijuna novih slučajeva najveća u Aziji (4,9 % svih). Najviše novooboljelih je u dobnoj skupini između 80 i 90 godina u Europi i Sjevernoj Americi, između 75 i 84 godine u Aziji i između 65 i 74 godine u afričkim zemljama. Broj će se udvostručiti svakih 20 godina i popeti će se na preko 131 milijun do 2015. godine. 68% (preko 90 milijuna) svih pacijenata s demencijom živjet će u nerazvijenim zemljama.
Demencija kod mlađih osoba
Većina epidemioloških studija o demenciji fokusira se na dob kao glavni čimbenik rizika za razvoj bolesti, unatoč činjenici da od nje mogu oboljeti i osobe mlađe od 65 godina. Frontotemporalna demencija i demencija uzrokovana zlouporabom alkohola javljaju se najčešće u mlađih osoba. Iako rijetko, javlja se, zbog čega je demenciju potrebno uključiti u diferencijalnu dijagnozu i kod mlađih bolesnika s kognitivnim propadanjem.
Opterećenje rodbine, liječnika i medicinskog osoblja
Početne znakove demencije često je teško uočiti i sakriti, stoga je ispravan stručni pristup tim važniji. Mentalitet da su poremećaji pamćenja prirodni dio starenja također pridonosi kasnom otkrivanju demencije. Rođaci osoba s demencijom često stručnu pomoć traže tek kada se suoče s nesavladivim problemima.
Dementni bolesnik prema stadijima bolesti
U razdoblju blage demencije čak 52 posto članova obitelji ne prepoznaje bolesne poremećaje pamćenja, pokazalo je jedno od američkih istraživanja, a 13 posto ih ne prepoznaje u slučaju teže razvijene bolesti. Rodbina je sklona objasniti pacijentove probleme s pamćenjem i druge probleme kao normalan dio starenja. U prvom razdoblju potrebno je što bolje upoznati bližnje bolesnika s prirodom bolesti, mogućim komplikacijama u ponašanju bolesnika te promjenama na intelektualnoj i emocionalnoj razini, kako bi bili što bolje pripremljeni kada sve te promjene postanu značajne. Bolesnikovu obitelj treba poticati da svi raspoloživi članovi dijele dužnosti s bolesnikom.
U drugom razdoblju bolesniku je potrebna velika pomoć, jer još može mnogo toga, ali zbog uznapredovalih promjena zastaje usred obavljanja aktivnosti i ne zna kako dalje. U tom razdoblju manje je svjestan vlastitih promjena na intelektualnoj i emocionalnoj razini, kao i u svom ponašanju. Treba mu puno razumijevanja i smirene podrške. Ovo razdoblje je najteže za rodbinu. Zbog nesanice bolesnik luta i zbunjen je, počinje neutemeljeno optuživati, postaje sumnjičav.
Treći stadij predstavlja teški oblik demencije, gdje se dementni bolesnik zbog gubitka tjelesnih funkcija više ne može toliko kretati i potrebna mu je njega. Ograničeno komunicira s okolinom i polako se povlači u svoj svijet. Zbog njegove manje aktivnosti, zahtjevnost njege je prividno manja, ali potreba za njegom raste. U ovoj fazi članovi obitelji svjesni su „odlaska“ dementnog bolesnika, smrti njegovog tijela.
Uloga liječnika obiteljske medicine i drugih zdravstvenih i socijalnih radnika
U početnom razdoblju liječnik mora provesti potrebne dijagnostičke postupke kako bi otkrio moguće reverzibilne oblike demencije, koji se mogu liječiti. U tom razdoblju također je važno educirati članove obitelji o bolesti. U razdoblju srednjeg oblika razvijene demencije liječnik mora pronaći kompromis između potreba bolesnika i mogućnosti skrbi za članove obitelji. Ambulantne medicinske sestre pomažu rodbini u njezi u kući bolesnika. Socijalni radnik vodi potrebne postupke kada je u pitanju funkcionalna sposobnost dementnog bolesnika. U trećem razdoblju značaj patronažne sestre još više raste.
Prema podacima iz literature, o oboljelima od demencije njeguju uglavnom žene. No, prema podacima Udruge za Alzheimerovu bolest, postupno raste i udio muškaraca koji skrbe o dementnoj srodnici, što je nedvojbeno odraz postupne destigmatizacije bolesti, promjena u društvenim odnosima, a time i korak naprijed.
Financijska opterećenja kod dementnih bolesnika
U 2015. godini troškovi liječenja demencije iznosili su oko 660 milijardi eura, no predviđa se da bi u sljedećih deset godina trebali narasti na trilijun eura. Od 2010. do 2015. troškovi liječenja demencije porasli su za 35%, najviše s udjelom od 86% u zemljama razvijenog svijeta. Troškovi liječenja su smanjeni, ali većina novca odlazi na skrb i socijalne programe. Istraživanja u nekim razvijenim zemljama pokazala su da bolesnik s blagom demencijom državu košta najmanje 14.500 eura godišnje. Istraživanja su pokazala da briga za pacijente sa srčanim bolestima, moždanim udarom i rakom zajedno košta manje od liječenja i brige za pacijente s demencijom. Imalo bi smisla potrošiti više novca na rano otkrivanje rizika od demencije. I u ovoj oblasti razvijene zemlje su napravile studiju, gdje su utvrdile da bi rano otkrivanje bolesti sa svim pregledima i dijagnostikom, kako na primarnoj tako i na sekundarnoj razini, koštalo oko 6000 eura. Ako znamo da dementni bolesnik živi u prosjeku 3-9 godina nakon postavljanja dijagnoze, te ako uzmemo u obzir podatke o godišnjoj potrošnji dementnog bolesnika, vrlo brzo shvatimo da bi država ranim otkrivanjem i prevencijom uštedjela znatno više novca od bolesti.
Globalna strategija za kontrolu demencije do 2020
Na inicijativu nužnosti jednakog i pravednog pristupa primjerenoj pomoći oboljelima od demencije, želju za većim financijskim sredstvima za istraživanja u području temeljnih znanosti i sintezu novih lijekova te uvođenje prevencije, prevencije i osvješćivanja javnosti. programa, SZO je poduzela mjere koje bi trebale poboljšati stanje po pitanju broja dementnih pacijenata. Predstavlja temelje koji omogućuju koordiniran i integriran pristup svih dionika u rješavanju problema demencije i povezanih stanja.
Strategija za upravljanje demencijom u Sloveniji do 2020. sažima bitne elemente i obveze sadržane u dokumentima usvojenim na europskoj i svjetskoj razini, kao i strategije u području upravljanja demencijom u drugim državama. Cilj strategije je osigurati preventivne mjere, rano otkrivanje bolesti te odgovarajući standard zdravstvene i socijalne zaštite i medicinske skrbi za osobe s demencijom. Temelji se na spoznaji da su osobe s demencijom posebno ranjiva ciljna skupina koja se ubrzano povećava zbog demografskih promjena i starenja stanovništva, a usmjerenost na pojedinca i njegove potrebe zahtijeva koordinirano i brzo reagiranje države. te multidisciplinarni pristup liječenju. U Strategiji su navedena strateška područja vezana uz liječenje osoba s demencijom, a to su podizanje svijesti i smanjenje stigme bolesti, rana dijagnoza i daljnje cjelovito liječenje osoba s demencijom, pristup liječenju i liječenju lijekovima protiv demencije, osiguranje pristupa usluge socijalne skrbi te individualno i cjelovito liječenje i palijativnu skrb osoba s demencijom. Nažalost, akcijski plan još uvijek ne prati Strategiju kontrole u Sloveniji do 2020. godine, pa su mnoge formalne i neformalne institucije i udruge za sveobuhvatnu pomoć demenciji ostale nepovezane, što je na štetu svih, a posebno dementnih bolesnika i članova njihovih obitelji.
Čimbenici koji utječu na razvoj demencije
Smanjenjem čimbenika rizika, promicanjem zdravog načina života i razumijevanjem stanja, ukupna učestalost demencije mogla bi se malo smanjiti. Stoga ovaj plan potiče ulaganja u istraživanja koja ispituju normalno naspram patološkog starenja i koja uključuju čimbenike rizika koji su određeni (genetika, spol) i one povezane s hipertenzijom, dijabetesom, kardiovaskularnim bolestima i drugim bolesnim stanjima. (vaskularni, imunološki čimbenici) ili nezdrav način života, gdje prednjače neaktivnost, pretilost, pušenje i alkohol. Prevalenciju demencije u budućnosti će biti moguće smanjiti samo obrazovanjem, odgovarajućom skrbi i podrškom, stoga je izgradnja odgovarajućeg nacionalnog zdravstvenog i socijalnog sustava nužna i jedan od najvažnijih prioriteta u strategiji upravljanja demencijom.
Unutar regija postoje razlike u čimbenicima rizika za pojavu demencije. Negdje za veću učestalost demencije kod ovih bolesnika prednjače rak i kardiovaskularne bolesti, drugdje dijabetes, hipertenzija, pušenje. No, svima im je zajedničko da incidencija raste s dobi, osobito nakon 75. godine u oba spola. Na tržištu već postoje markeri koji otkrivaju neuropatologiju demencije u pretkliničkim stadijima, a razvijeni su i markeri koji se mogu koristiti za određivanje rizika od demencije u bolesnika s kognitivnim oštećenjem (npr. florbetapir). Proces dolaska takvog markera na tržište je dug i skup, a nakon što se pusti na tržište, još je dalek put do njegove primjene u standardiziranim dijagnostičkim postupcima.
Podizanje svijesti i smanjenje stigme bolesti
Prvi znakovi demencije često su slabo prepoznati u javnosti, zbog čega se ljudima kasno, već u poodmakloj fazi bolesti, pruža odgovarajuća medicinska pomoć. Osnove liječenja oboljelih su informiranost i prepoznavanje prvih znakova bolesti, pravovremeni odlasci liječniku obiteljske medicine, rana dijagnoza, liječenje, liječenje dementnih osoba kod kuće i pomoć socijalne službe u tome, praćenje i post- plan dijagnostičke podrške, odgovarajuće opremljene domove za starije i centre, odgovarajuću palijativnu skrb i edukaciju zdravstvenih djelatnika. Dovoljno rana dijagnoza omogućuje odgovarajuće postupanje i podršku kako bi pacijent što dulje ostao kod kuće, što je ujedno i najhumanije i najjeftinije za društvo.
Projekt ADAM
Sveslovenski projekt ADAM za rano otkrivanje demencije kod starijeg slovenskog stanovništva ima za cilj podići svijest šire i stručne javnosti o rastućem problemu demencije i time pridonijeti smanjenju stigme ove bolesti, provoditi testove probira na sposobnosti pamćenja i mišljenja koje mogu ukazati na početne stadije demencije te omogućiti primijenjeni znanstveno-istraživački rad usmjeren na razvoj novih, pristupačnih i neinvazivnih metoda dijagnostike demencije uz pomoć EEG tehnologije. Odvija se pod stručnim vodstvom Kliničkog odjela za bolesti živčanog sustava Neurološke klinike Sveučilišnog kliničkog centra u Ljubljani. U sklopu projekta ADAM pregledano je oko 460 starijih osoba u dobi od 60 do 90 godina iz 6 regija u Sloveniji. Volonteri su rješavali/prolazili različite testove, kao što su upitnici, intervjui, EEG mjerenja. Svi sudionici istraživanja dobili su povratnu informaciju o trenutnom stanju pamćenja na temelju uspostavljenih međunarodnih testova probira za otkrivanje ranih oblika. Cilj je razviti učinkovit godišnji preventivni program probira za sustavno rano otkrivanje Alzheimerove demencije u Sloveniji i omogućiti razvoj novih dijagnostičkih metoda za ovu bolest pomoću EEG tehnologije.
Prirodni dodatak prehrani koji sprječava izgaranje te poboljšava koncentraciju i pamćenje
Znanstvenici su u suradnji s liječnicima razvili prirodni dodatak prehrani MemoMax® koji se temelji na aktivnim sastojcima prirodnog podrijetla. Patentirani proces proizvodnje kapsula omogućuje visoku stopu apsorpcije aktivnih sastojaka koji povoljno utječu na naše dobro raspoloženje, pamćenje i koncentraciju.
MemoMax® je namijenjen osobama koje:
- Imaju poteškoće u učenju,
- Imaju problema s koncentracijom i budnošću,
- Osjećaju se umorno i iscrpljeno tijekom učenja,
- Osjetiti posljedice demencije,
- Iscrpljeni su zbog posljedica stresa,
- Imaju oslabljenu cirkulaciju krvi.
Članak je preuzet sa stranice Najzdravnik.com
https://najzdravnik.com/blogs/blog/demenca-epidemija-21-stoletja